  
|
|
PROIZVODI PČELE MEDARICE - Med, Propolis, Vosak, Matična mlijeć, Pčelinji
otrov, Pelud.
|
|
·
|
|
MED
|
|
Pčelinji
med je najpoznatiji proizvod pčele medarice.
Već u mednom mjehuru pčele, uz pomoć fermenata složenim
procesom pretvaranja prikupljenog nektara ili slatkih izlučevina
nekih kukaca, počinje nastajati med. Proces koji u potpunosti nije
još do danas razjašnjen predstavlja invertiranje saharoze (obični
šećer) u grožđani (glukoza ili dekstroza) i voćni šećer
(fruktoza ili levuloza) uz otklanjanje suvišne vode. Invertni šećer
(glukoza i fruktoza) glavni je sastojak zrelog meda. Ventiliranjem u košnici
i premještanjem nezrelog meda iz jednih stanica saća u druge,
otklanja se višak vode tako da zreli med ne sadrži više od 20 % vode.
Zreli med u saću pčele poklapaju voštanim poklopcima i tako
ga čuvaju od upijanja vlage odnosno kvarenja.
Medovi se razlikuju po svojim kemijskim i fizikalnim sastavima.
Cvjetnim medom nazivamo onaj koji je nastao od nektara za razliku od
medljikovca (meduna ili šumskog meda) koji je nastao od izlučevina
nekih kukaca (lisne uši, lekanije). Cvjetni je med obično
svjetliji dok je šumski tamniji. Cvjetni med sadrži 70 - 75 %
invertnog šećera, 17 - 20 % vode, najviše 5 % saharoze i znatno
manje maltoze, dekstrina itd.
Med sadrži i visoko vrijedne razne organske kiseline kao što su jabučna,
limunska, octena, mravlja, jantarna itd. Sadrži vitamine, fermente,
minerale (željezo, sumpor, fosfor, bakar, mangan, kobalt), pigmente,
vosak, aminokiseline, više alkohole, inulin, hormone, razne derivate
klorofila … Medljikovac sadrži znatno više minerala, posebno željeza.
Različiti medovi imaju različite mirise. Aroma meda je vrlo
osjetljiva i postepeno nestaje ako med nije hermetički zatvoren.
Med osim što je higroskopičan (upija vlagu) i vrlo brzo poprima
miris okoline. Osim boje i mirisa, okus je svakako najznačajnija
odlika meda jer je ugodan i osvježavajući. Neke vrste meda kao od
kestena npr. imaju gorči okus.
|
|
ODLEŽAVANJEM MED "KRISTALIZIRA" ŠTO
JE POTVRDA PRIRODNOG ODNOSNO PRAVOG MEDA !
|
Zagrijavanjem se med može dekristalizirati ali OPREZ jer se na
temperaturi iznad 45 stupnjeva C gube najvrjednije osobine. Što je veće
učešće grožđanog šećera u invertnom i što je
temperatura zraka niža, to će se med prije kristalizirati.
Kristalizirani se med (za razliku od tekućeg) ne može
krivotvoriti tako da je u nekim državama zapadne Evrope traženiji od
tekućeg !
Hranjivost meda je vrlo velika jer sadrži i do 3200 kalorija u 1 kg.
Kvaliteta meda ovisi između ostalog i o vrsti izvora (cvijeća)
sa kojeg pčele uzimaju nektar, pa su tako izuzetno cijenjeni
medovi od ljekovitih "usnatica" (kadulja, majčina dušica).
Med planinske livade osebujnog je okusa i arome.
Med može biti dobiven od jedne vrste cvijeća (sortni ili
monoflorni) ili od više vrsta (miješani ili poliflorni).
Najčešće vrste meda su : kaduljin, livadni obični,
livadni planinski, medun (medljikovac) crnogorice ili bjelogorice,
bagremov, kestenov, vrijeskov, lipov, lavandin, suncokretov, od uljene
repice itd.
Pčelari udruge "MEDUN" iz Delnica poznati su proizvođači
visoko kvalitetnog meduna od crnogorice posebno jele i meda planinske
livade !
|
|
.
|
|
.
|
|
PROPOLIS
|
Propolis je proizvod pčela izuzetnih osobina
za zdravlje.
Pčele skupljaju biljnu smolu sa pupoljaka određenog drveća
i grmlja, posebice nekih kao brezovih. Biljna smola tvori
"film", koji obavijen oko pupoljka tvori zaštitu od vanjskih
nepovoljnih utjecaja. Upravo ta smola, glavna je "sirovina"
od koje pčele proizvode propolis a koji im služi za "dezinfekciju"
unutrašnjosti košnice. Njime zaptivaju pukotine, pokrivaju zaprljane
dijelove košnice i slično. Ukoliko u košnicu dođe miš, rovčica
ili neki drugi uljez kojega pčele usmrte a ne mogu ga izbaciti iz
košnice, propolisom ga balzamiraju i tako spriječe zagađenje
koje bi nastalo razgradnjom.
Propolis se najčešće koristi otopljen u alkoholu. Djeluje
antivirusno, antibakterijski i lagano anestetski. Propolis u ljudskom
organizmu djeluje i kao biostimulator jer posebno stimulira antitijela
pa se preporučuje za jačanje imunološkog sistema organizma a
u stomatologiji kao izvanredno sredstvo za jačanje i liječenje
zubnog mesa. Često se primjenjuje i pomiješan s medom ili peludom
odnosno u smjesama sa ekstraktima ljekovitog bilja.
Propolis je smolaste konzistencije, smeđe-crvene do tamnozelene
boje i slabog mirisa.
Kemijski sastav mu u potpunosti još nije razjašnjen. Sadrži smole,
balzame, eterična ulja, pelud, vosak, terpen, mineralne tvari itd.
Propolis je najbolji prirodni antibiotik !
|
|
.
|
|
.
|
|
VOSAK
|
Na srednjim kolutićima zatka s donje strane, pčela
ima četiri para žlijezda za izlučivanje voska.
U starosti od 12 do 18 dana, pod utjecajem jake nektarne paše, pčele
izlučuju vosak od kojega grade saće kod temperature od 28 do
30 stupnjeva C. Srednjim nogama pčele prihvaćaju izlučene
voštane listiće, prinose ih ustima, miješaju sa slinom i grade
saće.
Topljenjem pčelinjeg saća i pročišćavanjem dobiva
se "čisti" vosak koji se primjenjuje u medicini,
kozmetici, za izradu ukrasnih svijeća, suvenira itd.
Sastoji se od alkohola, estera, ugljikovodika, masnih kiselina, flavona
itd.
|
|
.
|
|
.
|
|
MATIČNA MLIJEĆ
|
Matična mliječ proizvod je mliječnih
žlijezda koje se nalaze u glavi pčela.
Matična mliječ je bjelkaste boje, slična mlijeku koja se
vremenom skrućuje. Ima poseban miris. Radi svoje kiselosti (pH
blizu 4) je postojana. Sadrži približno dvije trećine vode,
desetinu dušičnih spojeva (aminokiselina), skoro desetinu šećera,
malo masti, puno vitamina od kojih posebno B kompleksa a zatim i
vitamina A, C, D i E. Matična mliječ sadrži i minerale,
antibiotske sastojke i određene količine neistraženih
sastojaka.
Samo mlade pčele tzv. dojilje ili hraniteljice, sposobne su izlučivati
tu izuzetnu, možda i najvrjedniju, najhranjiviju prirodnu hranu koju
čovjek danas poznaje. Pčele njome hrane mlado leglo kao i
maticu za cijelog njenog života.
Kolika je moć i snaga matične mliječi najbolje svjedoči
njen utjecaj prilikom hranjenja mladog legla. Leglo mladih ličinki
iz kojih će se razviti pčele radilice, hrane se samo prva tri
dana matičnom mliječi a kasnije smjesom peludi i meda.
Ukoliko bi se bilo koja ličinka iz takvog legla nastavila hraniti
i nadalje samo matičnom mliječi, tada će se iz takve
iste ličinke razviti ne pčela radilica već matica ! Ličinka
buduće pčele radilice za pet dana (prva tri dana hranjena
matičnom mliječi) poveća svoju težinu oko tisuću
puta, dok ličinka buduće matice poveća svoju težinu za
pet dana (sve na matičnom mliječi) za dvije tisuće puta
!
Odrasla i mlada matica zahvaljujući matičnoj mliječi
kojom je hrane mlade pčele, može na dan snesti i preko 2000 jajašaca
a po nekim i do 3000 čija ukupna težina može biti veća od
težine same matice ! Takvi su primjeri u prirodi izuzetno rijetki.
I za čovjeka, matična mliječ ima brojne kvalitete : povećanje
izdržljivosti posebno pri naporu i hladnoći, povećanje i održavanje
duševne i općenite vitalnosti. Matična mliječ ima
baktericidna, antibiotička i antivirusna svojstva.
Matična mliječ primjenjuje se najčešće kao dodatak
medu (od 1 do 3 %) koji je time oplemenjen i posebno visokovrijedan a
treba ga čuvati na temperaturi do 14 stupnjeva C. Primjenjuju se i
kure u trajanju jednog do dva mjeseca kada se uzima čista mliječ
u količini od 200 do 300 miligrama na dan za odraslu osobu,
odnosno upola manje za djecu.
|
|
.
|
|
.
|
|
PČELINJI OTROV
|
Poznata je činjenica da pčelari rijetko
obolijevaju od reumatizma za što je svakako zaslužan pčelinji
otrov. Pučka medicina primjenjuje pčelinje ubode pri liječenju
reume tako da se na oboljela mjesta stavljaju pčele ...
Na žalost , opasnost koja se ponekad može završiti tragično,
postoji zbog preosjetljivosti prema pčelinjem otrovu, koju ima
određeni broj ljudi.
U pčeli, pčelinji otrov se nalazi u posebnom mjehuru koji je
povezan sa jedne strane sa žlijezdom koja izlučuje otrov a sa
druge malim kanalom i žalcem.
Pčelinji otrov skuplja se pomoću posebnog uređaja koji
se sastoji od staklene pločice ispod koje se nalaze žice sa
razmakom od oko 8 mm. Žice su priključene na električni
napon od 18 do 22 volti a pločica postavljena ispred leta košnice.
Pčele iritirane električnim naponom bodu u površinu stakla
kada im iz žalca izlazi otrov. Preostaje nakon određenog vremena
ostrugati osušeni otrov.
Pčelinjem otrovu medicina svakim danom posvećuje sve više pažnje.
Iz njega se izrađuju razni preparati koji se primjenjuju u obliku
liječenja injekcijom do masti.
|
|
.
|
|
.
|
|
PELUD (POLEN)
|
Pelud je cvjetni prah tako da ga ipak ne možemo
svrstati kao pčelinji proizvod. Pelud pčelama služi kao
hrana.
Pčele ga sakupljaju na cvijeću sa prašnika i odlažu u
posebne vrećice ili "bisage" koje se nalaze na stražnjim
nogama. Pri povratku u košnicu pčela može nositi od 8 do 15
miligrama peludi što je skoro desetina od ukupne težine pčele.
Pčelari ga skupljaju pomoću posebnih naprava koje skidaju
pelud sa nogu pčela prilikom ulaska u košnicu ili vađenjem
iz stanica sača.
Pelud je složeni koncentrat mnogih hranjivih i ljekovitih tvari. Sadrži
vrijedne bjelančevine, slobodne aminokiseline, šećere,
mineralne tvari, masti, eterična ulja, hormone. Sadrži i vitamine
B1, B2, B6, D, E, kiseline kao : pantotensku, folnu, askorbinsku i
nikotinsku kao i provitamin A (karotin). Takav sastav daje peludi
veliku važnost u dijetoterapiji mnogih bolesti.
Često se primjenjuje pomiješan sa medom posebno za :
- normalizaciju rada crijevnog trakta
- povećanje hemoglobina
- povećanje apetita
- poboljšanje vida
- poboljšanje raspoloženja
- liječenje pri tegobama sa prostatom
- sprječavanje opadanja kose itd.
U posljednje vrijeme, pelud se intenzivno upotrebljava pri proizvodnji
kozmetičkih proizvoda.
Važno je da proizvode sa peludi ne upotrebljavaju osobe koje imaju
alergične reakcije.
|
|
|
|
